28 May Mural priča priču Almaškog kraja
Na renoviranom zidu novosadske škole “Ivan Gundulić”, dugom 30 metara, oslikana je tri veka stara priča Almaškog kraja, najstarijeg u Novom Sadu. Ovo je bio zajednički projekat OŠ “Ivan Gundulić”, KC “Svilara” i Udruženja “Almašani”.
Kako je naveo predsednik Udruženja Almašani, tri generacije njegove porodice koje su išle i idu u Gundulićevu školu okupilo se u dvorištu škole i svi zajedno ostavili su svoj trag na muralu „Almaška priča“ koji se nalazi na trideset metara dugom zidu naše škole.
“Video sam radost u očima mojih roditelja, kao što su i moja deca videla radost u mojim. Jedan od trenutaka koji se pamte celog života.
Ovaj mural likovnim jezikom priča priču o nastanku i razvoju našeg Almaškog kraja. Nastao je kao i sve dobre stvari koje nastaju ovde – inicijativom, idejama, kreativnošću i saradnjom. Mi često ne znamo kada je tačno koja ideja nastala i ko je njen autor. I znate šta, nije nam ni važno. Možda smo kroz česte razgovore, razmene, i kreativne akcije autori zaista svi mi po malo. U ovom projektu učestvovala je škola „Ivan Gundulić“ i udruženje „Almašani“ pod pokroviteljstvom naše druge kuće – kulturne stanice „Svilara“ preko koje smo i mi deo projekta Novi Sad 2021 – Evropska prestonica kulture. Ipak, u ovom projektu učestvovali su pre svega građani i komšije.
Ponosni smo na kulturno nasleđe koje nosi naš kraj i osećamo želju i odgovornost da ga čuvamo i razvijamo. Ovo je naš način. U tome učestvujemo svi – kao Almašani i komšije. Kada se vratimo sa posla i prihvatimo brige o našem kraju, zaboravljamo na profesije, konfesije i sve druge pripadnosti. Tu smo onda samo kao Almašani. I to ne samo oni koji generacijama žive ovde. Zato što Almašaninom postaje srcem, a ne adresom i zato što nasleđe koje negujemo pripada svima koji osećaju njegovu vrednost. Hvala Lesi, njegovoj Zvezdani i Mlađi koji su najviše u rukama držali četke, hvala Sneški i Lidiji na viziji, hvala Marijanu i Zoji, Aci, Daliboru, Čupićima, Viškovićima, Violeti, Tapavicama, Darku, Nikoli, Etjenu, Nemanji, Tamari, Budi, Danilu, baka Nadi…Hvala svima koji su bili i svima koji su želeli da dođu, a nisu jer su rasuti negde po svetu. Ovo smo uradili i za vas.
Naša najveća želja je da naša deca budu ponosna na prvih trideset metara ovog murala, kao što ćemo mi biti ponosni na nastavak koji će oni oslikati u budućnosti.”
No Comments